Nekada davno nismo postojali ni vi, ni ja. Nije bilo zemlje ni kozmosa, ni galaksija ni nikakvog života kakvog sada vidimo oko nas. Nije postojalo gore ili dolje, ni crno ni bijelo. Nije bilo ni tame ni dualnosti. Nije bilo relativnosti niti pojma vremena. Nije bilo ničega. Postojala je samo svijest – nepomućena i uzvišena svijest.
U maternici apsolutne svijesti počela je pjesma tišine – vibracija dubokog HAM . Unutar svijesti pulsirao je zvuk života, a energija je počela da se kreće i gomila i gomila sve dok nije eksplodirala na trilijune i trilijune dijelova. Onda je nastavila da se grupira u materiju, iz čega su nastale dualnost, prošlost i relativnost. Svijest je sebe vidjela u mnoštvu i svemu i mogla se mjeriti u beskonačnosti.
Relativnost se transformirala u opipljivije odnose i otkrila milijardu mogućnosti za nastanak kreativnosti. Bila je to jedna svijest u mnogim oblicima… A onda je uslijedio izazov da se sve to sakupi i ponovo povrati u jednu svijest. Svaka zasebna jedinica svijesti je imala svoju snagu budući da je bila suštinski jedno s vrhovnom sviješću. Međutim, u tami i dualnosti, zaboravila je svoj pravi identitet i lutala je u potrazi za svojim domom. Vrhovna se nikada nije miješala u njezinu potragu; ali je dozvolila iskustva. Slobodna volja sadašnjeg trenutka zajedno sa sudbinom prošlih karmi formirala je živote, postojanje i materijalna iskustva.
Svijest je sebe doživjela na različitim nivoima. Đavo i anđeo su bili dvije strane iste svijesti. Od primitivnog nejasnog stanja, do uzvišenog stanja svijesti koje je sveobuhvatno, mogućnosti su bile ogromne i raznovrsne. Što je bila gušća, dublja je bila njena udaljenost od vrhovne, a što je postajala lakša, lakše se mogla zagaditi. I svijest nikada nije doživljavala nikakvu sreću ili tugu, već je uvijek bila vrhovni blagoslov savršene svjesnosti. Bez oblika ili smrti, već samo stanja nepristrasnog svjedočenja.
Tjelesna bića pročišćuju sebe tijekom života i uzdižu se do viših svijesti. Ipak, kada prestanu da izražavaju zahvalnost bićima koja su pomogla njihovu egzistenciju, oni se vraćaju da plate svoje dugove, nekada tijekom više života, a kada konačno dobiju „dozvolu“ od majke zemlje, oni se uzdižu do viših nivoa. Onda kada je to postignuto, oni se nikada ne vraćaju da vrše svoje karmičke zadatke, jer ih više nemaju. Međutim, oni se mogu vratiti – iz samilosti- i da pomognu uzdizanje još nekoliko bića u više stupnjeve egzistencije.
Na različitim nivoima svijesti, s teških bučnih egzistencija, duša se privikava na područja tišine. Riječi su tu teške. U lakšim područjima, čak su i misli teške. Ta područja donose potpuno blaženstvo tišine, a dostižna su tek poslije godina odricanja i egzistencije zasnovane na neprijanjanju, sve dok se ne dogodi stanje prividne bestjelesnosti. To se zove avadhoot stanje. Naime, nepristrasnost je primjenljiva na sve što je teško, što uključuje hranu, vremenske uvjete, zrak, zemlju, čak i prostor. Kada se pobijede ti elementi, tijelo je pod kontrolom, a kad je tijelo pod kontrolom, dolazak, život, i odlazak iz života je čin slobodne volje, a ne sudbine koja proističe iz prošlih karmi.
Grublja svijest se doživljava kroz strahove, posesivnost, mržnju, osvetu, itd. Onaj tko je privučen određenim objektom, osobom ili načinom života, obično ima sličan nivo svijesti. Neki sebi pripisuju sve društveno cijenjene osobine, žive u pozajmljenom stanju svijesti i nemaju vlastiti identitet. Njihova svijest je jednostavno ograničena.
Naš univerzum je pun bića različitih svijesti i svatko je uvijek izražava na svoj način. Svaka ptica ide svome jatu i tako slične svijesti privlače slična bića. Oni se pronalaze i kreiraju događaje. Kada je recimo jedna čitava generacija ljudi priljepljena uz TV, gledajući sapunice koje pričaju priče o mržnji, izdaji i prevari, ljudi će nositi tu istu svijest u sljedeće živote. To je njihova egzistencija i oni tako doživljavaju svoju ulogu. Isto tako neki se ljudi ne mogu sporazumjeti međusobno, a neki se osjećaju suviše otuđeni od drugih baš zbog razlika u njihovim nivoima svijesti. Dakle, svijest je mnogo dublja nego što se čini.
Zatim, fizička ljepota ili izgled nemaju veze s unutarnjom sviješću, jer svijest zapravo ima svoju vlastitu kompatibilnost. Veliki sveci mogu ne ličiti ni na što, dok obični ljudi bivaju zavedeni fizičkim izgledom i izražavanjem. Čak i strastveni čitatelj može biti dobar govornik na javnim funkcijama i raspolagati prenosivim znanjem, ali ako mislimo da njegov dar ili rječitost predstavljaju njegov dosegnuti nivo razvoja, onda smo u zabludi. Naime, neki ljudi vjeruju da će ih nagomilavanje znanja uzdići, ali sve što može je da im donese je status, ne i uzdizanje. Intelektualci se poštuju jer su vidljivi i opipljivi, dok biti duhovan se svodi na rušenje ili uništavanje čak i vlastitog identiteta. U tome je suštinska razlika.
Ljudi više svijesti obično nisu snalažljivi na grubom materijalnom planu i čak ih mogu smatrati neuspješnima ili neprilagođenima od strane masovnog društva. Grubi dobro surađuju s grubima. Kada suptilni moraju sarađivati s grubima, čak i zarad dualnosti, suptilni izvlače deblji kraj. Možemo vidjeti mnogo ljudi superiornijih nivoa svijesti koji ne mogu sastaviti kraj s krajem.
Različite vrste su također na različitim nivoima svijesti, ali pak postoje više i niže među njima. Vođe čopora posjeduju višu svijest od svojih podanika. Mrav ima svoju svijest, a slon, lav, leopard, kit ili delfin svoju. Ljudi također posjeduju različitu svijest i neki su prosti i grubi, dok su drugi rođene vođe. Neki su brbljivi i doprinose zvučnom zagađenju koje već hara svijetom, a neki se pretvaraju i izražavaju nivo razvoja koji nemaju. Neki su tihi, mirni i efikasni. Neki se usuđuju da budu drugačiji čak i po cijenu svoje egzistencije. Neki se usuđuju da idu sami. Neki su pohlepni, neki su dobronamjerni. Neki vole. Neki se žale, itd.
Kolektivna svijest također postoji. Dakle, grupa ljudi istomišljenika stvara događaje koji pristaju njihovoj svijesti i u svakodnevnom životu možemo videti efekt mase gdje grupa ljudi poništava individualnu svijest i izražava kolektivnu svijest. I recimo u grupama često izražavaju hrabrost i odlučnost koju individualno nikada ne izražavaju.
Ljudi niže svijesti se vrte kao žrtve uspona i padova u životu. Njihov život se kreće kao klatno, dok za one koji imaju višu svijest, nema otpora. Oni nemaju tragedije i za njih je sve dio iskustva i lekcija.
Svijst je sve i to je jedina nit koja se provlači kroz sva naša stanja, kao što su hodanje, stanje sna, stanje dubokog sna, kao i stanje čiste svijesti. To je jedina nit koja se provlači kroz sve naše živote. To je jedina nit koja je počela prije početka vremena i koja postoji na apsolutnoj ravni vječnosti.
-Mohanji
Source: http://alternativainformacije.com/2016/03/zasto-ljudi-vise-svijesti-cesto-nisu-snalazljivi-i-mnogi-ih-smatraju-neuspjesnima/
U maternici apsolutne svijesti počela je pjesma tišine – vibracija dubokog HAM . Unutar svijesti pulsirao je zvuk života, a energija je počela da se kreće i gomila i gomila sve dok nije eksplodirala na trilijune i trilijune dijelova. Onda je nastavila da se grupira u materiju, iz čega su nastale dualnost, prošlost i relativnost. Svijest je sebe vidjela u mnoštvu i svemu i mogla se mjeriti u beskonačnosti.
Relativnost se transformirala u opipljivije odnose i otkrila milijardu mogućnosti za nastanak kreativnosti. Bila je to jedna svijest u mnogim oblicima… A onda je uslijedio izazov da se sve to sakupi i ponovo povrati u jednu svijest. Svaka zasebna jedinica svijesti je imala svoju snagu budući da je bila suštinski jedno s vrhovnom sviješću. Međutim, u tami i dualnosti, zaboravila je svoj pravi identitet i lutala je u potrazi za svojim domom. Vrhovna se nikada nije miješala u njezinu potragu; ali je dozvolila iskustva. Slobodna volja sadašnjeg trenutka zajedno sa sudbinom prošlih karmi formirala je živote, postojanje i materijalna iskustva.
Svijest je sebe doživjela na različitim nivoima. Đavo i anđeo su bili dvije strane iste svijesti. Od primitivnog nejasnog stanja, do uzvišenog stanja svijesti koje je sveobuhvatno, mogućnosti su bile ogromne i raznovrsne. Što je bila gušća, dublja je bila njena udaljenost od vrhovne, a što je postajala lakša, lakše se mogla zagaditi. I svijest nikada nije doživljavala nikakvu sreću ili tugu, već je uvijek bila vrhovni blagoslov savršene svjesnosti. Bez oblika ili smrti, već samo stanja nepristrasnog svjedočenja.
Tjelesna bića pročišćuju sebe tijekom života i uzdižu se do viših svijesti. Ipak, kada prestanu da izražavaju zahvalnost bićima koja su pomogla njihovu egzistenciju, oni se vraćaju da plate svoje dugove, nekada tijekom više života, a kada konačno dobiju „dozvolu“ od majke zemlje, oni se uzdižu do viših nivoa. Onda kada je to postignuto, oni se nikada ne vraćaju da vrše svoje karmičke zadatke, jer ih više nemaju. Međutim, oni se mogu vratiti – iz samilosti- i da pomognu uzdizanje još nekoliko bića u više stupnjeve egzistencije.
Na različitim nivoima svijesti, s teških bučnih egzistencija, duša se privikava na područja tišine. Riječi su tu teške. U lakšim područjima, čak su i misli teške. Ta područja donose potpuno blaženstvo tišine, a dostižna su tek poslije godina odricanja i egzistencije zasnovane na neprijanjanju, sve dok se ne dogodi stanje prividne bestjelesnosti. To se zove avadhoot stanje. Naime, nepristrasnost je primjenljiva na sve što je teško, što uključuje hranu, vremenske uvjete, zrak, zemlju, čak i prostor. Kada se pobijede ti elementi, tijelo je pod kontrolom, a kad je tijelo pod kontrolom, dolazak, život, i odlazak iz života je čin slobodne volje, a ne sudbine koja proističe iz prošlih karmi.
Grublja svijest se doživljava kroz strahove, posesivnost, mržnju, osvetu, itd. Onaj tko je privučen određenim objektom, osobom ili načinom života, obično ima sličan nivo svijesti. Neki sebi pripisuju sve društveno cijenjene osobine, žive u pozajmljenom stanju svijesti i nemaju vlastiti identitet. Njihova svijest je jednostavno ograničena.
Naš univerzum je pun bića različitih svijesti i svatko je uvijek izražava na svoj način. Svaka ptica ide svome jatu i tako slične svijesti privlače slična bića. Oni se pronalaze i kreiraju događaje. Kada je recimo jedna čitava generacija ljudi priljepljena uz TV, gledajući sapunice koje pričaju priče o mržnji, izdaji i prevari, ljudi će nositi tu istu svijest u sljedeće živote. To je njihova egzistencija i oni tako doživljavaju svoju ulogu. Isto tako neki se ljudi ne mogu sporazumjeti međusobno, a neki se osjećaju suviše otuđeni od drugih baš zbog razlika u njihovim nivoima svijesti. Dakle, svijest je mnogo dublja nego što se čini.
Zatim, fizička ljepota ili izgled nemaju veze s unutarnjom sviješću, jer svijest zapravo ima svoju vlastitu kompatibilnost. Veliki sveci mogu ne ličiti ni na što, dok obični ljudi bivaju zavedeni fizičkim izgledom i izražavanjem. Čak i strastveni čitatelj može biti dobar govornik na javnim funkcijama i raspolagati prenosivim znanjem, ali ako mislimo da njegov dar ili rječitost predstavljaju njegov dosegnuti nivo razvoja, onda smo u zabludi. Naime, neki ljudi vjeruju da će ih nagomilavanje znanja uzdići, ali sve što može je da im donese je status, ne i uzdizanje. Intelektualci se poštuju jer su vidljivi i opipljivi, dok biti duhovan se svodi na rušenje ili uništavanje čak i vlastitog identiteta. U tome je suštinska razlika.
Ljudi više svijesti obično nisu snalažljivi na grubom materijalnom planu i čak ih mogu smatrati neuspješnima ili neprilagođenima od strane masovnog društva. Grubi dobro surađuju s grubima. Kada suptilni moraju sarađivati s grubima, čak i zarad dualnosti, suptilni izvlače deblji kraj. Možemo vidjeti mnogo ljudi superiornijih nivoa svijesti koji ne mogu sastaviti kraj s krajem.
Različite vrste su također na različitim nivoima svijesti, ali pak postoje više i niže među njima. Vođe čopora posjeduju višu svijest od svojih podanika. Mrav ima svoju svijest, a slon, lav, leopard, kit ili delfin svoju. Ljudi također posjeduju različitu svijest i neki su prosti i grubi, dok su drugi rođene vođe. Neki su brbljivi i doprinose zvučnom zagađenju koje već hara svijetom, a neki se pretvaraju i izražavaju nivo razvoja koji nemaju. Neki su tihi, mirni i efikasni. Neki se usuđuju da budu drugačiji čak i po cijenu svoje egzistencije. Neki se usuđuju da idu sami. Neki su pohlepni, neki su dobronamjerni. Neki vole. Neki se žale, itd.
Kolektivna svijest također postoji. Dakle, grupa ljudi istomišljenika stvara događaje koji pristaju njihovoj svijesti i u svakodnevnom životu možemo videti efekt mase gdje grupa ljudi poništava individualnu svijest i izražava kolektivnu svijest. I recimo u grupama često izražavaju hrabrost i odlučnost koju individualno nikada ne izražavaju.
Ljudi niže svijesti se vrte kao žrtve uspona i padova u životu. Njihov život se kreće kao klatno, dok za one koji imaju višu svijest, nema otpora. Oni nemaju tragedije i za njih je sve dio iskustva i lekcija.
Svijst je sve i to je jedina nit koja se provlači kroz sva naša stanja, kao što su hodanje, stanje sna, stanje dubokog sna, kao i stanje čiste svijesti. To je jedina nit koja se provlači kroz sve naše živote. To je jedina nit koja je počela prije početka vremena i koja postoji na apsolutnoj ravni vječnosti.
-Mohanji
Source: http://alternativainformacije.com/2016/03/zasto-ljudi-vise-svijesti-cesto-nisu-snalazljivi-i-mnogi-ih-smatraju-neuspjesnima/
No comments:
Post a Comment