"Umetnik je jedini covek modernog vremena koji realizuje duhovne vrednosti. Sasvim je pouzdano, dok se istovetno ne realizuje na svim podrucjima zivota ono sto dozivljava umetnik, dotle je sasvim uzaludna svaka vrsta reformi rada, zakona, teorija, prinuda; nije to pitanje nadnice, nije pitanje radnog vremena, nije socijalno pitanje, nego JEDINO ODNOS UMETNIKA SA MATERIJALNOM PRIRODOM, Ocinski Duh Ljubavi. Ovaj veciti univerzalni duh ljubavi cuva bastina. KULTURA JE REALIZACIJA DUHA SACUVANOG U BASTINI." (Béla Hamvas, Scientia Sacra)

Tuesday, September 20, 2016

Moja oaza






Saglasna. Bas

Prazne priče i žalbe bukvalno gase neurone u hipokampusu 

Kada se nalazimo u društvu ljudi koji se žale i pričaju prazne priče bez konstruktivnog kraja i svrhe, kvalitet njihovih negativnih vibracija utiče na nas i ima štetan efekat na neurone u našem mozgu.


Žalba i ćaskanje su rezultat arhaičnog stava, to je strategija preživljavanja, usvojena od strane naše podsvjesti kako bi se oslobodili mentalnih i emotivnih nenormalnih stanja, koja na žalost idu na štetu onih koji pate od pasivnog uticaja.

 Naučno je dokazano da magnetni talasi karakteristični za ljude koji se žale i pričalice bukvalno gase neurone u hipokampusu, koji je između ostalog odgovoran za riješavanje problema. Izloženost više od trideset minuta žalopojkama, negativitetu i bespotrebnom ćaskanju prouzrokuje veliku štetu na celebralnom nivou, bez obzira da li dolaze od ljudi ili mas medija, kao što je prvenstveno televizija.














Šta raditi kada se suočite sa događajima ove vrste?

Mediji se mogu ugasiti, isključiti. Sa osobama, možete pokušati da okrenete razgovor u drugom pravcu, ili čak, da predložite na diplomatski način " žalopojki" da duboko udahne tri puta i izdahne jako na usta. Naravno, i mi sami moramo da izbijegavamo da upadamo u nepotrebna časkanja i žalopojke, svjesni činjenice da pored ugrožavanja ljudi oko nas, mi bukvalno gubimo energiju. Mi smo toliko navikli da se žalimo i da slušamo žalbe, da smo čak i zavisnici.

Ali ako slušanje žalbi uništava naše neurone, šta se događa kada mi to radimo?

Fiziološki, ćelije u našem mozgu se specijalizuju sa sadržajem koji je na jako niskom nivou, gubeći vremnom kreativnost i sposobnost riješavanja kritičnih situacija, izlazaka iz krize, kao i inventivnost koja se normalno razvija kod osoba koje umjesto da se žale transformišu krize u prilke: mozak u pokretu, usmjeren ka stvaranju, koji nam dozvoljava da budemo svijesni.


Ezoterički, dešava se da ličnost djeluje kao "automatski pilot", stvarajući mehanizam u kojem ego teži da preuzme primat nad " bićem". Očigledno, ova percepcija je izvan sistema koji i mi sačinjavamo i sve se više udaljava od " Stvarnosti", kristalizujući šeme( mentalne programe) koji čine da shvatimo virtuelni svijet kao objektivnu stvarnost.

Energetski, odlično znamo zahvaljujući modernim otkrićima kvantne fizike, da tamo gdje je usmjereno mišljenje, energija teče i stvara. Što su moje misli negativnije, i okrenute ka mojoj nesreći, krizi na poslu, političaru koji je otišao na luksuzan odmor u lice ljudi koji ne mogu to da priušte itd., više hranim energijom datu situaciju. Psihološki, stvara se začarani krug, zbog kojeg će te negativne misli postati jedina moguća stvarnost, umnožavajući upravo te situacije koje potvrđuju ovaj proces.

Može se desiti da živimo u uslovima u kojima smo izloženi jakim pritiscima i neravnotežama, u stresnim i negativnim mjestima koja djeluju kao pravi virusi na svim poljima: psihičkom, emotivnom i fizičkom. Takođe je tačno, da što više podižemo naš energetski nivo, stvarnost koja nas okružuje više reaguje na naš kvalitet vibracije. Ne samo da tako privlačimo u naš život događaje i osobe koji su slični nama samima, već i pozitvno utičemo na ambijent koji nas okružuje, i na osobe sa kojima smo povezani.

Iz knjige: Lifesurfing - Claudia Galli

Izvor: visionealchemica.com

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com

Sunday, September 18, 2016

He!

Dobra stara "lep na mamu, pametan na tatu" nije baš toliko istinita koliko bi muškarci želeli, jer izgleda da inteligenciju ipak nasleđujemo od majki.

Naučnici su već daleke 1984. godine dokazali da majčinski geni najviše doprinose razvoju misaonih centara u mozgu, a nakon toga sprovedeno je još nekoliko istraživanja koja su, na žalost muškaraca, samo potvrdila ovo prvo.

Naime, pokazalo se da deca imaju mnogo veću šansu za nasleđivanje majčine inteligencije jer se gen koji je određuje nalazi na hromozomu X.

Nakon toga dokazano je da je majčin IQ najbolji indikator za predviđanje inteligencije deteta, a zatim i da je majčinska ljubav ključna za razvoj određenih delova mozga, povezanih s inteligencijom, prenosi portal Metro.

Stoga, ako želite male genijalce - pronađite prvo odraslu genijalku i oženite je!




Source: N1

Prica o dobru - dala je sve sto ima


Mudri Neruda

Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne cita, onaj koji ne slusa muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagno umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvata pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajuci svaki dan ista ogranicenja, onaj koji ne menja rutinu, onaj koji se ne usudjuje obuci u novu boju, onaj koji ne prica sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bezi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u ocima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne menja svoj zivot kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne zeli odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji nece sebi dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobegne od smislenih saveta…….
Zivi danas, ucini danas, rizikuj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srecan!


Sa vetrom u kosi


Volim svoju 66tu!