"Umetnik je jedini covek modernog vremena koji realizuje duhovne vrednosti. Sasvim je pouzdano, dok se istovetno ne realizuje na svim podrucjima zivota ono sto dozivljava umetnik, dotle je sasvim uzaludna svaka vrsta reformi rada, zakona, teorija, prinuda; nije to pitanje nadnice, nije pitanje radnog vremena, nije socijalno pitanje, nego JEDINO ODNOS UMETNIKA SA MATERIJALNOM PRIRODOM, Ocinski Duh Ljubavi. Ovaj veciti univerzalni duh ljubavi cuva bastina. KULTURA JE REALIZACIJA DUHA SACUVANOG U BASTINI." (Béla Hamvas, Scientia Sacra)

Monday, May 16, 2011

Dusa - riznica bez dna


Ono sto privlaci paznju, nije Nobelova nagrada za knjizevnost koju je Doris Lesig dobila u svojih 87 godina ( sa zakasnjenjem od vise decenija ) vec cinjenica da je sa petnaest godina ODLUCILA DA SE SAMA SKOLUJE zanemarujuci formalno obrazovanje zbog nametanja stereotipa. 

“ To joj nije smetalo da se upozna sa svim relevantnim kulturama, pogotovu knjizevnoscu, dozivljavajuci englesku kulturu kao provincijalnu zbog zanemarivanja drugih.” Takodje, glavni urednik Agore, Nenad Saponja, ocenjuje da je “ Zlatna beleznica” bitan dogadjaj I za srpsku kulturu jer je rec o jednom od najznacajnijih romana objavljenih na engleskom govornom podrucju u drugoj polovini dvadesetog veka.

Doris Lesing u Beleznici prodire u najtananije tajne zene sto ne znaci da je ona feministicna, po misljenju Saponje, a I sama autorka je odbacila taj kljuc za citanje romana. “ Zlatna beleznica “ je pionirsko DELO koje je OBLIKOVALO POGLED na MUSKO ZENSKE ODNOSE. Knjiga je objavljena 1962. g. – svetska slava, ali zbog politickih ubedjenja, Nobelova nagrada usledila vise decenija kasnije.

Roman je pred vama. U vama prijatno uzbudjenje. Oko vas titra Slobodan duh zene koja je hrabro uzela sopstveni zivot u svoje ruke vec sa petnaest godina. Nastavila je da neguje svoju urodjenu duhovnu inteligenciju I u tom nastojanju nije ozledila ni svoju licnost niti ugrozila bilo koju drugu. Naprotiv. Samo je svetu podarila jedan od najznacajnijih romana objavljenih na engleskom govornom podrucju.

Jos jedan znacajan roman “ Zaneseost” Antonije Bajat, prozima do najudaljenijih I najskrovitijih dubina bica zene.

“Obimna, slozena prica o knjizevnoj misteriji koja se pretvara u emotivno putovanje prema otkrovenju…. Ovaj roman je trijumfalan uspeh na svim nivoima – kao kritika viktorijanske poezije, potresno dirljiva ljubavna prica I satira na savremenu proizvodnju biografija.”                                    
                                                                                       Kosmopoliten

“Antonija Suzan Bajat majstorski je zamislila zavrsetak izvanrednog dela: mudra, genijalna I humana. “Zanesenost ce sasvim sigurno ostati jedan od najznacajijih romana savremene knjizevnosti”.
                                                                                        Literarni dodatak Tajmsa

Zanesenost se cita sa blagoscu koja krepi dusu.

Zajedncko za “Zlatnu beleznicu” I “Zanesenost”  je komentar – u oba slucaja rec je o jednom od najznacajnijih romana…..

“ZLatna beleznica” otvara citav spektar duse sa upitanoscu da li je prostor dovoljno bezgranican  da primi ponudjeno blago. Zapravo, verujem da je dusa riznica bez dna I bez strepnje se prepustam bujici misli  koja me provodi kroz (ne)prepoznatljive lavirinte  postojanja….. 

“Zlatna beleznica” je POKRET INTELEKTUALNE I MORALNE KLIME pedesetih godina dvadesetog veka – drustva u koje je zakoracio feminizam – I HRABAR I MOCAN OPIS ZENE koja je u potrazi za licnim I politickim identitetom.” 

“U strahu od ludila, svoja iskustva zapisuje u cetiri beleznice, u kojima prica o iskustvima koja ima kao knjizevnik, politicki angazovana zena, o emotivnom zivotu I o svakodnevnim dozivljajima. Ali,tek peta knjiga – Zlatna beleznica- bice kljuc njenog ozdravljenja I PREOBRAZAJA”,

 Dva gorostasa pisane reci, oba u riznici duse, traju ne ometajuci se, uhvacena u mrezu carobnog kutka koji cuva od zaborava.Dusa 

U MESECU MAJU – DANILOV DOZIVLJAJ BECA



“PROLECE” je obelezilo 1.maj 2010. I citava godina je bila raspevana, razdragana, srecna, emocije koje je samo ta pesma mogla da iznedri. Godina srecna kao prolece, kao umetnicke fotografije, kao izlozbe, kao koncert Olivera Katica pod vedrim nebom, kao mladi I stari koji su zajedno pevali sa Oliverom ……

“MUSICA E” je obelezila 1.maj 2011. pevaju Ramacoti I Boceli.  Slusala sam je ponovo I ponovo…..i ponovo dok nisam izasla iz kuce. A “Musica” je I dalje svirala u meni, pevala I uznosila….

Obelezila je 1.maj, 3.maj, 8.maj, 9.maj, 10.maj, 12.maj, 13.maj, 14.maj,….obelezila I sam smisao postojanja I to sve u mesecu maju – najlepsem mesecu.

Kako vam drago, ali po meni  Danilov dozivljaj Beca = Ramacoti = Boceli = proleceeee = musica e = ljubav, mladost, radost = izazov budjenja = zivot……   I sve to

                    U NAJLEPSEM MESECU MAJU 

Posebna vrsta zaborava


B I T I    U P A M C E N    K A O     N E S T O     S T O     N I K A D A       N I S I     
B I O      P O S E B N A     J E           V R S T A     Z  A  B  O  R  A  V  A !

DA NE IZGUBIS TRENUTAK


Mirise trava uz kikot zena koje grabuljama ciste teren. Mirise priroda usred grada. Kikot se stapa sa muzikom iz baste I veselim podvriskivanjem dece okupirane spravama u nastojanju da ih, igrajuci se, savladaju. Uz sve to, trube automobile- svadbena povorka.

Od kada postojim, uz rec svadba uvek iskrsne asocijacija – priroda. Vidim mladost uz leprsave bele haljine od srpskog platna, vencice u kosi ispletene od poljskog cveca, vidim poleglu travu od plesa tih stvarnih vila danasnjeg vremena okrenutih prirodi. Blagost muzike sazica gitare obavija prizor istinske srece. Covek I priroda ogrnuti plastom mogucnosti sjedinjavanja.

Svadba u prirodi. Ples bosonogih vila. Muzika koketira sa rascvetalim laticama raznobojnog dekora. Samo priroda to ume. Da zagrli trnutak, da besvesno upija zar mladosti rasipajuci obuzdavanu ceznju.

Cujem da je april u Beogradu u svim tonovima zelenog. Cujem da je Beograd u aprilu toliko lep I secam se da je uvek bilo lepo Biti u Beogradu s proleca. Nostalgija. Ali, nije tuzno. Samo, kao da je iz nekog drugog zivota. Na nekoj drugoj planeti nekog udaljenog Univerzuma.

Sa blokom u ruci, skiciram detalje na Kalemegdanu, caskam sa Viktorom Starcicem, razmenjujem osmehe kada, u Knez Mihailovoj, naletim na Momu Kapora, ja Ana, sisal sa stranica Bazara, kratko potsisana, u nekakvim farmericama I majicom sa – grudima iznutra – Kaporov izraz. Srecna sto licim na tu Anu. Iz Bazara.

Nesto kasnije – kafana  “ ? “  Sastajaliste mladih filozofa, umetnika, filologa….Price do u nedogled. April za aprilom, naslagani trenuci za buducnost u kojoj cu se na njih osvrnuti s nostalgijom, ali ne I tugom.

Jos je lepse sto je I danas tako u Beogradu u tim istim godinama kada si  na raskrscu , osvrces se I pitas gde da zakoracis, a da ne izgubis trenutak.