"Umetnik je jedini covek modernog vremena koji realizuje duhovne vrednosti. Sasvim je pouzdano, dok se istovetno ne realizuje na svim podrucjima zivota ono sto dozivljava umetnik, dotle je sasvim uzaludna svaka vrsta reformi rada, zakona, teorija, prinuda; nije to pitanje nadnice, nije pitanje radnog vremena, nije socijalno pitanje, nego JEDINO ODNOS UMETNIKA SA MATERIJALNOM PRIRODOM, Ocinski Duh Ljubavi. Ovaj veciti univerzalni duh ljubavi cuva bastina. KULTURA JE REALIZACIJA DUHA SACUVANOG U BASTINI." (Béla Hamvas, Scientia Sacra)

Tuesday, September 27, 2011

VAZNOST PISANJA

EMIL  SIORAN – izrazit pesimista. Genijalno delo napisao vec sa dvadeset godina: “Na vrhovima beznadja”.

Kod nas ga je uvela Isidora Sekulic sa istancanim osecanjem za vrednost I sustinu onoga sto dolazi (Siorano s pocetka XX veka pisao o posastima prirode I coveka, cega smo mi danas-svedoci).

Sioran od detinjstva samoubilacki raspolozen, ali doziveo 85-tu godinu I umro prirodnom smrcu. Kontradiktoran jer je sa puno zara ziveo-strastven prema zenama, imao samo jednu vencanu, ali mnogo koje je voleo.

Uprkos pesimizmu o kome pise iznoseci svu tezinu zivota,, u ceznji da se dostigne raj (kako kaze da je u detinjstvu bio u raju,ali da li je?) iz Rumunije, gde je rodjen I gde zivi, odlazi za Pariz gde je sve pisao na francuskom jeziku, a kako kaze-sve ostalo je radio na rumunskom-mislio, voleo, ziveo…

Iako pesimisticna, njegova dela su pozitivno uticala na citaoce (niko se, citajuci ga, nije ubio)  jer iznosi svu tezinu sa kojom se covek suocava, sva zla…koja tako predocena ipak daju mogucnost borbe za opstanak. 

Pisanje je ,po Jeroticu, Siorana spasilo od samoubistva. Jerotic podvlaci da je inace vazno pisati,, ne samo u genijalnim slucajevima poput Siorana (zapisuje svaku iskrslu misao bez vracanja na korigovanje I uoblicavanje, jer, kao I veliki broj mislioca pise nadahnuto I ne vraca se da kontrolise sta je napisano-to je IZRAZ GENIJALNOSTI), vec I u slucajevima psihickog I duhovnog opterecenja I to bi trebalo da cine svi  koji imaju ma kakvu tenziju zbog nekog problema.

Razgovor sa prijateljem ili u slucaju sa analiticarem, nikada ne moze da bude apsolutno iskren kao kada se napise, jer  podsvesno prikriva istinu.  STAVLJANJEM  NA  PAPIR, COVEK SE OSLOBADJA  ONOGA  STO  GA  MUCI, a ako se to dalje cita, ako ode u etar, fakticki se TAJ  PROBLEM  SASVIM  UDALJAVA  od onoga ko pise. 

Jerotic uopsteno dodaje da se pisanjem ostvaruje snazna ekstaza-moze da nadjaca zadovoljstvo seksualnim cinom! Nije na odmet zapamtiti Jeroticeva tumacenja!

I Sanja Domazet je govorila o Sioranovom zivotu-dobro upoznata-pisala eseje o njemu. Emisija u okviru serijala AGAPE,22.maja,2011.g.  nam je posvecena na predlog Jerotica koji Sioranov filozofski rad smatra veoma znacajnim. 

Interesantno da se nije ubio Sioran vec njegova zena deset godina po smrti svog supruga. Nije izdrzala!

No comments:

Post a Comment