"Umetnik je jedini covek modernog vremena koji realizuje duhovne vrednosti. Sasvim je pouzdano, dok se istovetno ne realizuje na svim podrucjima zivota ono sto dozivljava umetnik, dotle je sasvim uzaludna svaka vrsta reformi rada, zakona, teorija, prinuda; nije to pitanje nadnice, nije pitanje radnog vremena, nije socijalno pitanje, nego JEDINO ODNOS UMETNIKA SA MATERIJALNOM PRIRODOM, Ocinski Duh Ljubavi. Ovaj veciti univerzalni duh ljubavi cuva bastina. KULTURA JE REALIZACIJA DUHA SACUVANOG U BASTINI." (Béla Hamvas, Scientia Sacra)

Saturday, June 4, 2011

DA RATA NE BUDE


Deca dolaze na svet sa mirotvorackim porukama iz prenatalnog doba. Jos sasvim mala, pre polaska u skolu, kada im se obezbedi prostor, ukaze paznja I pruzi ljubav, deca isijavaju radost, neguju prijateljstvo izmedju sebe, lep odnos sa prirodom, koju na iskonski nacin vole, I neguju prijateljstvo sa ljudima koji ih okruzuju.

Deca NAMA daju PRIMER kakav covek treba da bude. Ali, odrasli im ne  odaju   priznanje za to. Jos uvek smatraju, na sasvim sebican nacin, da oni mogu da odlucuju sta je dobro za decu, da ih nauce da postuju razlicitosti, da neguju mir iako deca to vec cine.

Kada se nadju ljudi koji zele I mogu da cuju decu, bice jasno da  su te male licnosti, nosioci velikog mira.

Posle vise decenija od nastojanja da se skrene paznja na decu, na njihove potrebe I prava koja su se nasla I u “Bukvaru decjih prava”, koji su deca promovisala davno na talasima Radio Nisa, dogadja se vidni pomak. Umrezavanje dece, apeluje se na izmenu misaonog procesa, izmenu svesti….Znaci, ovaplocuju se tendencije malisana 85-tog godista cije delovanje je obelezilo zadnju deceniju XX veka. MODEL iz 1992.g. I narednih deset godina, koji se pokazao uspelim u obrazovanju I vaspitanju mladje skolskog uzrasta I pedagogije, ali uspelim ZA BUDUCNOST, trajace u pricama.   

U zavisnosti od verodostojnosti prica, menjace se I ta prelepa sustina modela koji su DECA IZNEDRILA. Sustina je utisnuta kao zig u procesu transformisanja    ka boljem, kao vodeni zig.

1992., 1994, 1998.g. , deca, mnogo dece je pevalo  “Da rata ne bude” I slalo poruke mira putem radija, putem pisane reci….. a rata je bilo I jos ga ima.
Deca I dalje pevaju stremeci ka miru. Pesma se sukobljava sa ratnim poklicima. Prasina zamagljuje sva cula. Kada se slegne, trebalo bi da rata vise ne bude.


IZ MEDZIK ARHIVE :  “…..Mozda ce nam iz neke daleke galaksije stici signali neprepoznatljivim pismom koje ce nam kompjuteri desifrovati. Mozda ce nam stici poruke mira, pa kada se deca vasione udruze, gledacu ih kao pensioner iz nekog kutka arhive, prezadovoljan sto je MOJ GLAS DOPRINEO DA KOSMOS TRAJE U HARMONIJI OTVARAJUCI NEBESKE KAPIJE MIRA.  Vecno vas  M A G I C  
M A G A Z I N E. “  jun 1995.g. u gradu Nisu na Vilinoj reci.

No comments:

Post a Comment